|
Here i go again &hearts
utorak, 17.11.2009.
Hanging on the promises, in songs of yesterday, and I've made up my mind, I ain't wasting no more time.
Sanjan o stvarima. Sanjan kakav bi svit zapravo triba bit. Al svit nije ni upola onakav kakav bi triba bit. I onda, ja postajen čudnija. Svi se mole Bogu. '' Molin te Bože, pomozi mi. '' A ja iman jedno pitanje. I neznan kome da ga uputin. Sebi, vama ili samon Bogu? Vi svi sami odlučujete o svojoj sudbini. Mi se svi sami borimo za sebe. Niko se ne bori za nas. Kako će nama bit, oćemo li plakat ili smijat se. Niko se ne bori oću ja proć s 5 ili ću past godinu. Ja sama odlučujen oću li učit ili ne. O većini stvari odlučujemo samo mi. A o nekin stvarima odlučuje dragi Bog. Ali zašto on onda uzmima osobe koje su bile najbolje, koje su znale tješit ljude, koje su znale blagin i malin osmijehon izvuć ogroman osmijeh na tuđa lica. Zašto Bogu tribaju anđeli? Zašto oni ne ostanu kod nas, nasmijavat nas, pivat nama, veselit se nama? Nego ih Bog triba. Nekad jednostavno iman osjećaj, ne da život nije pravedan prema meni, nego Bog nije pravedan prema meni. Znan, vara me osjećaj, sve će bit bolje. Moj dida je umra kad san imala 5 godina. Kad san to saznala krv mi se sledila. Bila san mala, vesela i nestašna djevojčica. Volila san svoga 'dedu' iz daleke Bosne. Viđala san ga rijetko, i taj su dan trebali doć u Hrvatsku. Nisan reagirala. Ka da nisan bila prisutna, nije me bilo na planetu kad mi je mater to rekla. Niko nije plaka.
Pokušavali su se suzdržat. Onda san ja jedina udrila u plač. Iako ništa nisan shvaćala. Prvih par miseci, možda i godina nisan razumila da više neman didu. A onda, samo bi se sitila njegovoga štapa i kako bi mu ga uvik krala i glumila da mi je to mikrofon. Sitila san se njegovog plavog puluvera koji mu se istica s plavin očima boje mora koje su bile bolje od kruha. I fali mi moj dida. Moj zlatni dida, Anto-Zlatko. A onda, nedavno je umrla mala beba u mon selu. 3 miseca. 3 miseca života, koja je provela u bolnici i hrabro se borila za život. I na kraju, i Bog je uzea tog malog anđelka. Nije pravedno. Ali tu se ja nemogu izborit za sebe, ni za druge.
| 12:01 |
Komentari (26) |
On/Off |
Print |
# |
Love is in the air ?
petak, 30.10.2009.
Nijje zaljubljen ako svaki dan sjedne pokraj mene u autobusu.
Nije zaljubljen ako me uvijek grli.
Nije zaljubljen ako pokraj mene pušta ''love songs'' koje znam da mrzi.
Nije zaljubljen ako me ozareno gleda.
Nije zaljubljen ako mi doda sve šta mi ispadne, odgovori na svako pitanje.
Nije zaljubljen ako me prati u dućan.
Nije zaljubljen ako mi pomaže se šta mi treba.
Nije zaljubljen ako mi svaki drugi čovjek kaže da nemože prestat pričat o meni.
Nisam zaljubljen ako volim što sjedi pokraj mene.
Nisam zaljubljen ako volim da me grli.
Nisam zaljubljena ako mi je drago da voli te pjesme i jer ih pušta u mojoj blizini.
Nisam zaljubljena ako i ja njega gledam na isti način.
Nisam zaljubljena ako se rastopim kad mi doda, i kad mi priča.
Nisam zaljubljena ako volim što me prati u dućan.
Nisam zaljubljena ako volim kad mi pomaže.
Nisam zaljubljena jer i ja nemogu prestat pričat i razmišljat o njemu.
Uvjerite me da nisam zaljubljena.
| 18:45 |
Komentari (25) |
On/Off |
Print |
# |
Bili smo jednom najbolji. O nama su priče pričali.
srijeda, 28.10.2009.
Tuga*
Neki stari nemir me pokreće. Hvata me sjeta. Hvata me tuga. Pokušavam se udaljit od nje, ali na sve te uspomene koje su sad jako, jako daleko iza mene plačem. Fali mi jednostavno moj život. I htjela bih se vratit daleko u prošlost. Vratiti svoje savršeno djetinjstvo. Svoj sretan život.
Sad kad se sjetim, htjela bih vrijeme vratiti.
Svi moji postovi su depresivni, oprostite na tome, ali previše tućnih stvari se dogodilo, i nemogu bit normalna. Ali što više se trudim, što zbog onih koji me vole i kojima je stalo do mene, što sama zbog sebe. Jaka sam. Izdržat ću ja sve, kao i obično.
Sreća *
Ana &hearts mi se jednostavno uvukla pod kožu. Njezini komentari me uvijek razvesele. Pokaže mi kad sam u pravu, kad sam u krivu. Uskoro ćemo se i upoznat. Hvala jer si tu uz mene, jer si mi prva komentirala, i jer si tako posebna.
Diana &hearts Duže vremena se znamo. Sarajevka moja. Puno mi znači, i njezini postovi su tako veseli, dok ih čitam nemogu da mi ne izmame neki prekrasan osmijeh i osjećaj poletnosti. Volimte*
Little she &hearts Jedna meni predraga cura. U kratko vremena otkad vodim blog mi je prirasla srcu. Toliko jedna drugoj ličimo, toliko se dobro osjećam kad čitam njezine komentare, jer mi pokaže kad sam u pravu, kad sam u krivu. Obožavam njezine postove koji su ko da ih ja pišem. <3
Petra &hearts Petrica moja, ili ti ga Melinda. Moja prekrasna plavuša. Uvijek je uz mene, kad god mi nešto treba. Jedna od najosjećajnijih osoba. Tako sam joj se brzo prilagodila, shvatila kako je posebna. Jednostavno je volim. Jako puno.
| 18:10 |
Komentari (5) |
On/Off |
Print |
# |
Srce neće da se smiri hoće da ti oprosti. :(
četvrtak, 22.10.2009.
Kada unaprijed gledam. Bez tebe ja, ne postojim.
Ozdravila san. Napokon. Nakon mučenja, temperature, glavobolje, osjećaja da ću se raspast. Ozdravila sam. U školi sretna. Presretna.
Hladnoća na obrazima. Suha usta. Rasčerupana kosa. Razmazano sjajilo na hladnim usnama. Kosa zaljepljena za sjajilo. Ja presretna. Svih je udarila tuga. Nesreća. Jel to zbog onog osjećaja hladnoće u prsima? Meni je suprotno. Sretna sam. Zahvalna sam svojim prijateljima jer me svaki dan znaju veselit. Tuga me nije svladala. Ništa me nije slomilo. Vjetar puše i nosi mi kosu. Kroz moje prazne džepove, vjetrovi mi prolaze, a kroz cipele kiše jesenje. Izlazim iz kuće. Veselo s šarenim kišobranom. Ističem se u svojoj ulici. Razlikujem se od baba koje nosaju mrzovoljno crne kišobrane. Za razliku od njih, ja veselo skakućem u svojim starkama. Skačem u lokve, močim se. I vesela sam.
Predivan život. Hladno mi je. Slušalice na ušima. Slušam svoj predivan Simple Plan.
Ne shvaćam ljude koje je udrilo loše raspoloženje. Pa šta ako je zima? Ako je vama hladno, ako vam je hladnoća i vlaga na koži onda vam tako nemora bit u srcu. Ja sam presretna. Ko luda se šetam po kiši, smijem se ko da sutra ne postoji. Znam neke šokantne stvari, al ne puštam da me one slome. Znam da sam jača od loše sudbine. Nadam se da je to tako. Razmišljala sam sama o sebi, o svojem životu. O svojim postupcima.
Znam. Otkrila sam zašto ja nisam idealna osoba. Zašto nisam puna podrške, zašto me nije briga za nikog osim za sebe? Jer nikog nije briga za mene. Upravo to. Nikom nije stalo do mene. Kad dobijem lošiju ocjenu, nitko neće reć: Ma nema veze. Dobro je. Bit će bolje. Već će navuć neugodan osmijeh, pravit se da je sve dobro. A ništa nije dobro! Ja želim da nekome se probude osjećaji prema meni, da mi netko bude istinski prijatelj. Ali toga nema. Otišli su svi dobri ljudi, otputovali daleko s pticama selicama. Otišli su od mene, ostavili su me samu. Utopljenu u uspomene. I te me uspomene guše. Želim vrijeme natrag, ali ga nemogu dobit.
Skrivam se od prošlosti. Kao da ona trči za mnom, a ja joj se pokušavam sakriti. Svim svojim tugama iz prošlosti. Zapravo, skrivam se sreći. Upravo se bojim sretnih trenutaka. Bojim se da će me povrijedit to što više nema vremena kad smo bili sretni, bojim se sebe, svoje reakcije na svijet. Kao da su mi izvadili sadašnjost, da se sve sada radi o prošlosti. Prošlost me proganja. Želim se skriti, pobjeći.
In the end. Memories are all we got.
| 21:33 |
Komentari (25) |
On/Off |
Print |
# |
Friends live forever ?
petak, 16.10.2009.
Pravi prijatelj je ona osoba koja zna sve o tebi, i dalje te voli.
Ponekad razmišljam tko su mi prijatelji i što zapravo oni rade iza mojih leđa. Ja sam toliko dobra, bolje rečeno naivna osoba da svima želim bit prijatelj, a ima ljudi koji me iskoriste. Razmišljam o riječi prijateljstvo. Ima li netko tko bi je točno definirao? Ja bi pokušala.
Prijatelj je ona osoba koja je uz tebe od početka pa do kraja. Nitko drugi ti ne može bit prijatelj. Prijatelj je osoba koja te voli, brine se o tebi, koja te nikad ne ostavlja samog, i prijatelj ti daje do znanja da bi napravio bilo što za tebe. &hearts
Ja volim svoje prijatelje. Malo ih je, al ih ima. Puno se ljudi pretvara da su mi prijatelji, ali rijetki su oni koji su uvijek bili uz mene. Nikad nisu bježali od istine. Prihvaćali me zbog onog što jesam, zbog onog kakva sam po osobinama. Nisu me mjerili zbog izgleda, koji nije savršen, jer nisu svi savršeni. Ja to gledam ovako *Izgledom nisu svi savršeni, ali oni ljudi, kojima pogledaš duboko u srce, oni su zaista savršeni.
Muči me kad neko kaže riječ FOREVER. Jer ja neznam jel prijatelj baš zauvijek. Možda ja neću više poslije svog vjenčanja vidjet svoju najbolju prijateljicu, možda neću vidjet svog najgoreg neprijatelja. Zato me zanima vaše mišljenje. Jel vi mislite da prijateljstvo može trajat zauvijek? Baš zauvijek? Bez ikakvih presuda, ogovaranja i bilo čeg? Od trenutka kad se upoznate, do trenutka smrti, i dalje. Jer prijatelj vam treba uvijek bit u mislima &hearts
POSVETA ANI MARKOVIĆ 22.11.1991 - 31.7.2009 &hearts
Nestrpljivo očekujem dan kad ćeš opet doć.
Želim te pored sebe, ne prihvaćam da te nema.
Čekam kad ćeš uletit kod nas doma, reć mojoj sestri da idete na kavu,
mene zagrlit i izljubit, tjerat me da ti pričam o svojim problemima.
Nedostaje mi tvoj ludi smijeh, tvoje ludovanje, tvoji zagrljaji
kad me vidiš. Naše jadanje koliko smo debele. Preplivavanje
s naše strane na drugu. Nedostaju mi kolutovi u moru, koji su znali
bit jako bolni, ali s tobom je, anđele, sve bilo ljepše. Bila si tako puna života, osjećaja, bila si mi kao 1. rodica, kao sestra. Sad, kad si otišla, kad te više nema, kad se svi smiju ali ne i ti, nastaje praznina i shvaćam kako je život tužan. Volim te najviše, i sve bi dala još jednom da se proveselimo. Majica ti je ostala kod nas. Trebam ti još puno toga ispričat.
VOLIM TE NAJNAJVIŠE. I sve je lipo, mirno samo još mi ti fališ.
Nikad te neću zaboravit. Uvijek ćeš mi bit u mislima.
Fališ mi, anđele moj lipi. Hvala ti puno šta si bila tu.
I šta si postojala. Šta si me branila od svih i svega.
Šta si znala oraspoložit ljude. Svima fališ. Uvik ćeš nam bit u mislima. &hearts &hearts &hearts
| 14:47 |
Komentari (27) |
On/Off |
Print |
# |
|
